O meni

18.02.1987., u srijedu u 17 h ili 17:05 ili 16:55, nikako se ne mogu sjetiti jer bilo je to stvarno davno, prije 31 godinu, stigla sam na dogovoreni sastanak u Zagreb. Znam samo da sam jako plakala, došla sam gola i bosa, bila sam od majke svoje rođena :-). Od toga dana pa sve do danas i dalje sam Bogu hvala živa i zdrava 🙂

Idemo redom; kada sam bila mala puno sam pričala, skakala, padala na koljena, brala i jela zelene šljive od kojih bih često dobila trčkalicu, tukla dečke(konkretno) i bila sam baš svakom loncu poklopac. Kao većina djece mrzila sam vrtić, a i osnovnu i srednju školu, baletna škola me ipak nešto više veselila. Pisanje, čitanje, ples, gluma, glazba; kao djevojku sve me je to ispunjavalo, a od uvijek me najviše zanimala televizija i radio, maštala sam o tome da postanem poznata voditeljica. Postoje negdje kutije s mojim starim snimkama(video i audio snimke na kazetama) gdje vrlo ozbiljno glumim voditeljicu, bio je to moj mali zamišljeni posao u kojem sam uživala. Maštala sam i o tome kako ću postati spisateljica pa sam puno i pisala. Moji snovi su i dalje tu, a ja ih polako živim.

Udala sam se rano, za svoju veliku ljubav, ubrzo nakon toga sam ostala trudna i rodila nam prekrasnu djevojčicu koja sada već ima jedanaest godina. U tom periodu bila sam jako posvećena obitelji, a onda sam nakon više godina polako krenula gdje sam stala. Prije samog jačeg koraka završila sam tečaj za dječjeg animatora, puno sam radila s klincima :-). Nakon nekog vremena konačno sam napisala i jednu kraću knjigu, izdana je 2016.g., moram priznati da sam mogla još koju s obzirom koliko imam nedovršenih romana, priča itd…ali ima vremena, trenutno radim na novom romanu, ugledati će i on svijetlo dana 🙂

Još jedna jako bitna stvar u mome životu, odmah nakon djeteta, nešto bez čega nisam potpuna, je vjera u anđele; imam svog anđela čuvara te jako simboličnu tetovažu o istom, a što vrijeme više prolazi to ja više vidim i osjećam 🙂 Bogu hvala na toj spoznaji jer život je čudo.

Sada već duže vrijeme radim u uredu jedne velike firme, tamo prodajem neka čuda i baš mi je dosadno. Sjetila sam se u toj dosadi još nešto posla si dati pa sam upisala poslovno učilište za voditelja elektroničkih medija, sve je to ok, osim činjenice da većinu vremena provodim van kuće; auto, posao, auto, predavanja, auto i tako od 7h do 22h, al ne žalim se, jer bilo bi stvarno sjajno da moj nekada zamišljeni posao voditeljice postane stvaran 🙂

Nemam najdražu boju, najdražu pjesmu, najdražu vrstu hrane, najdražu marku, najdraži cvijet itd… Previše je toga lijepoga na ovome svijetu da bih si postavljala neke granice pa i u vidu najdraže boje, e ne može, imam ih minimum 5 🙂 Takav će biti i ovaj blog, neće tu biti onoga; pišem o hrani, pišem o modi! Pisat ću o svemu, mogu čak pisati i prema vašim željama, zašto ne?

Stalno mi govore da znam sve, samo ne skratiti priču pa ću evo skratiti.

Upozoravam vas, ako čitate neku knjigu, stanite, jer ako će te još paralelno čitati moje blogerske priče nakon toga će vam se još jedino dati pročitati rok trajanja na nekoj ambalaži, no obećavam da ću biti samo zanimljiva i još toliko pa i više 🙂