Komplikacije na ignore, a filozofiju za filozofski…

Došlo je malo vrijeme i za pisanje, stvarno nisam dugo. No moram se pohvaliti kako sam u zadnjih mjesec dana postigla golemi uspjeh. Položeni ispiti, preseljenje, napredak vezan za moj posao iz snova. U svemu tome našlo se i nekoliko novih prosvijetljena koja su mi samo dala vjetra u leđa 🙂

 

Uglavnom ovo će danas biti i lagana svojevrsna ispovijest 🙂

 

U životu sam sve radila kako bih udovoljila svima oko sebe, kako bih se baš svima svidjela.

Nebrojeno puta sam se opravdavala i prilagođavala neka svoja uvjerenja samo kako se ne bi dogodio onaj osjećaj; nisam poželjna. Zar je takva tragedija ako netko jednostavno ne razmišlja kao ja. Pitam se jesam li uopće mislila ili sam pustila druge da misle umjesto mene??

Vjerujte mi , otkako sam počela misliti sama, svojom glavom i biti iskrena jer stvarno brzo pročitam ljude pa čak i onda kada oni ni sami nisu svjesni i ne kuže kako mi ne mogu prodavati apsolutno ništa, od tada sve postaje smiješno i tužno u isto vrijeme. Puštam do kraja, puštam i uvijek se nekako nadam kako će konačno netko shvatiti, ali vjerujte da neće dok vi sami ne progovorite.

 

Moj današnji tekst inspiriran je jednom situacijom koja me onda još dodatno inspirirala na pisanje i o ostaloj problematici muško ženskih odnosa🙂 Uvriježeno je mišljenje kako su samo žene komplicirane, dok meni iskustvo govori ipak maaalo drugačije. Znam da izuzetaka ima, ali eto, ja nisam još do sada nabasala na neku „jednostavnost“. No sada kada okrećem novi list te na ovom polju krećem živjeti kako sam već i na ostalima(jedno po jedno), znam da će se otvoriti neke nove prilike same po sebi.

 

Imala sam veliku ljubav u svom životu i nekada mi se čini kako se više nikada neću tako zaljubiti, al nikad se ne zna. U moru tih jakih emocija pobijedila je komplicirana priča, opet. Trenutno sam sama, tu i tamo padne koja poruka, kako iz kojeg izvora, a onda se začudim kao pura dreku kako se neke stvari nikada ne mijenjaju pa imala ja 25 ili 35 ili taj netko 22 ili 45.

Sačuvaj dragi Bože koliko su svi pametni u tom svijetu tipkanja, to su predstave, preseravanja, napuhavanja, hvalospjevi, neka šatro razumijevanja…ljudi se predstavljaju znate kako? Baš onakvima kakvi žele biti, a upravo je sve suprotno od toga, a onda se nađem ja, iskreno trabunjalo i opizdim glavom u zid pa se kao što sam rekla čudim kao pura dreku i postavljam si ono glupo pitanje; “pa đe me nađe!” Ma nije mi kriv ni nađe ni đe, nego ja 😂

Te komplikacije oko jednostavnih tema su fascinantne. Kad mi samo krenu filozofirati preko poruka pa ja dobijem fraze i te fraze dobiju fraze. Što, frajeri se danas javljaju kako bi filozofirali o sebi do u nedogled, a onda se useru kad postaviš neko konkretnije pitanje jer što, zapravo ništa od te filozofije ne drži vodu. Koliko je ok to dopisivanje toliko je strava i užas. Bogu hvala imam noge i zdrave oči pa ću nadam se upoznati nekog bar za normalnu cugu na kojoj neću slušati hvalospjeve i priče od kojih mi titraju svi živci koje imam, a onda možemo i tipkati 😂

Zapamtite kada god vam netko baš previše priča o sebi i svojim nekim uvjerenjima al do te mjere kako biste mogli na pamet sve izrecitirati, sigurno se iza toga skriva osoba koja to samo žarko želi i sama sebe uvjerava u tu neku priču o sebi. Naravno kako je onda jako teško kada takvoj osobi “stanete na žulj” i date joj do znanja da je pročitana…tu kreću još veće drame i komplikacije jer šanse nema da ćete uspjeti dovesti vodu na svoj mlin. Netko tko je sam sebe uvjerio da je u pravu i kada to vjerojatno nije, jer onaj tko je, obično šuti i misli svoje ili kaže jednom i ćao, e od takvih bježite bez okretanja. Bez brige, ako taj netko shvati znat ćete, ako ne opet dobro.

U mom slučaju filozof je odlepršao i neka leprša u svojoj “sigurnoj” zoni, nisam još dobila diplomu za spašavanje muških filozofa i hvalisavaca. Smiješno mi je koliko mogu nabrajati što ne valja i kako treba zapravo biti, a u isto to vrijeme sve to se tiče njih samih i logično je kako o tome i najviše seru. To JA i JA ako prođe u minuti tijekom razgovora kroz vašu slušalicu ili tipkovnicu više od deset puta, začepite to kako god znate ,nemojte se upetljavati kao što sam ja i misliti kako će proći. Ništa ne prolazi samo od sebe, proći će onda kada i vi prođete dalje od takvih situacija. Bez brige svatko al baš svatko ima svoju zakrpu, poklopac, nazovite to kako hoćete. Ne spašavajte nikada ono u čemu se mučite, natežete, živcirate i ne znate na čemu ste, to se ne spašava to se šutne pa ako se “lopta” vrati, šutnete ju još dalje i maknete se s te rute gdje bi se mogla opet pojaviti.

Nikome nije lako presjeći nešto što je počelo i više nego dobro, a onda je slika postala mutna, naravno svi mi ćemo pokušavati izoštriti istu te se držati onoga dojma koji nam je prvobitno pasao. *Tada kreće; “pravim se luda”, sve vidim sve znam i osjećam, ali ne poduzimam ništa, štoviše upetljavam se do faze; “grizem prste i čupam kosu”, ali Bogu dragom hvala kroz sve ove godine naučila sam pričati istinu i to onu koju nitko ne voli čuti. Meni je jako žao, ali sve ima svoje granice.*

Svi mi možemo pogriješiti i trebamo pogriješiti jer kako bismo drugačije išta u ovome životu naučili…ali ako vam netko nabija i tupi o tome do u nedogled, podsjeća vas na to svako malo(na ovaj ili onaj način), komplicira vam život, a vi se nađete u onoj napornoj priči opravdavanja, onda to više nije vaš problem niti više imam ikakve veze s vašom pogreškom. To je problem onoga koji nameće jer zapravo ne može sebi oprostiti neke svoje pogreške koje vuče od tko zna kojeg doba svoga života. Kompliciranje priče nije ništa drugo nego nemogućnost raščlanjivanja što zapravo netko želi, a što ne. Čim se pokrenu filozofije i komplikacije, znajte kako tu nema konkretnog odgovora, a ni teze za koju se stvarno možete uhvatiti.

Zapamtite ovo i za sebe same; pretjerane priče i pričice o nečemu što nam smeta nije ništa drugo nego nesigurnost i povlači se pitanje, a što nam to zapravo točno smeta i smetali nam uopće ili nam sve to zapravo smeta kod nas samih…?

Ako se već nekome svidimo i ako je to to, sviđat ćemo mu se bez obzira na sve, jer svi mi nosimo svoje repove iz prošlosti i nitko ne može započeti nešto kao da se sad ovaj tren rodio. Čim krene analiza prošlih postupaka i sve krene u neko seciranje te one dobre stare averzije; ako si ovo onda ćeš i ono, ako si ovako onda ćeš i tako, ako si njima i meni ćeš i bla bla bla habla la bla. I što sad, hoću li uzeti papir i olovku pa nacrtati kako to izgleda kada mi se neko uistinu svidi i koliko sam spreman na ovo ili ono jer za mene onda ne postoje više priče i pričice, filozofije i natezanja…to je to! Bok i tebi baš nam je super idemo u kino 🙂😂

Ma kome ja to ili vi možete nacrtati, mislim može se probati, ali neko će sliku protumačiti kao divnu, a netko kao običnu mrlju od tempera. Ne isplati se to, crtajte cvijeće i krajolik sebi za gušt, a ostalo zaboravite, ništa od toga. Rađe se prepustite ljepoti života te živite i nemojte životariti, vjerujte u sebe i svoje osjećaje, budite ponosni na sebe jer vi ste jedinka kao takva i na ovoj planeti ne postoji osoba identična vama, cijenite svoju posebnost i ne dopuštajte nikome da vam kroji sudbinu. Ne mijenjajte druge, mijenjate sebe. Nemojte stajati u mjestu. Sve će vam život pružiti, a vi samo pratite i ne propuštajte ponuđeno.

Još nešto za kraj, a jako je bitno; Nikada nemojte tražiti, forsirati…traže se samo ključevi, ako i to, uvijek možete napraviti druge ili promijeniti bravu 😆  Ljubav je čudo, a čuda se ne traže, ona se događaju❣️ 💞

Sutra se snimam pa se malo i gledamo 😊

Puse svimaaaaa od Irine ️😘️😘️😘️😘️😘️😘️😘

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s