Zgazite to sranje…

Krene vam, imate taj elan…tu energiju, osjećate kako konačno vladate situacijom. Čak i kada vam je teško vi znate da ćete uspjeti, rušite prepreke, ponosni ste, veselite se tom zacrtanom cilju…a onda dođe to neko sranje baci vas sto koraka unazad. Odjednom vam više ništa nema smisla, sve čemu ste se veselili sada je nebitno. Nemate volje ni ustati, vraćate se u tu neku jadnu priču, pitate se kako ste uopće mogli do jučer činiti neke stvari, a sada vas je strah i nemate volje. Ljuti ste i bezvoljni, razočarani, čekate najgore. Razmišljate samo o tome, pitate se zašto sada, sada kada vam je konačno krenulo, kada ste se počeli oslobađati i manje misliti o neuspjehu, strahu, bolestima i s čime god da ste se borili.

Svatko od nas ima to neko sranje koje nas gotovo uvijek izbaci iz kruga. Oprostite što sam ovo sranje napisala već drugi puta, zapravo treći, ali upravo proživljavam sve što sam napisala. To sranje me toliko ljuti, ne podnosim ga, a pojavljuje se jer ga se zapravo nikada nisam skroz niti riješila. Stvarno sam puno napravila kako bih ga uništila, toliko sam poletjela iznad toga, a onda sam pala kao kruška. Zbog jedne situacije, zbog pola sata sada se moje zadnje dvije godine čine bez smisla. I kako dalje? Za što ću se uhvatiti, kako da opet krenem? Ne mogu, a da ne pomislim kako će mi sada opet trebati sto godina kako bih stala na noge i zaboravila taj STRAH. Također ne mogu , a da ne pomislim kako vrag nikada ne spava, kao da čeka sami uspon i onda me povuče, a samo što nisam ulovila svoju sreću, bila je tu ispred mene pa gledala sam u nju…

Ima li to sranje lice da ga pogodim šakom, ili bih zapravo trebala samo pogledati u ogledalo i šakom napucati sebe u nos. Tko god vreba našu sreću nemojte mu dati blizu. Ako već niste uspjeli obraniti svoj teritorij, tada ćete morati zapeti jače nego ikada. Baš me briga je li lako ili ne! Hoću li raditi, i plakati od muke, ono što me do prije neki dan stvarno veselilo također me nije briga! Hoću li se tresti od straha dok ću činiti nešto što sam jučer činila hladne glave pa briga me i za to!!!! Također ću sada namjerno napraviti ono čega me najviše strah, što mi se to može dogoditi? Pa nemam ja vremena više čekati da se u potpunosti skockam kao bih se pokrenula, neću živjeti vječno. Ta moja “pokvarena¨sreća, to nešto što je vrebalo i donijelo sranje sam ja sama, dozvolila sam to, pustila sam vraga i sada plačem, umjesto da se smijem. Čovjek u sebi ima sve, najlakše je uzeti ono ružno i pokriti se dekom po glavi, čekati da dođe netko i spasi nas, ma tko će doći. Znate što će vam doći; glavobolja, mučnina, hladan znoj i puno čvorova u kosi, ako ju imate. Eh kada bi me vidjeli na što ličim trenutno. Same sebe se uplašim kad prođem pored ogledala u predsoblju. Kosa mi je nepočešljana, oči crvene, lice blijedo, a podočnjaci do brade, zapravo sam siva od muke. Što bi sada bilo najbolje, vratiti se u krevet pod dekicu i opet spavati i probuditi se za pola sata bez zraka uz lupanje srca ili što? Reći ću vam što; idem pod tuš, ne da mi se, ali idem, onda ću se našminkati, to mi se da još manje, ali ću povući najljepšu crtu tušem preko kapaka, zatim ću obući najljepšu haljinicu za koju ne znam di je, ali ću je naći, a onda sjedam u auto, navit ću glazbu do daske i otvoriti prozore da mi vjetar puše u lijepu i mekanu plavu kosu.

Kada pobijedim ovo sranje, onda me više ništa neće moći zaustaviti, a kako i bi? Vjerujte mi, još je teže krenuti kada vam zapravo krene, kada ste mislili da ste pobijedili strahove, a onda vas kao grom iz vedra neba pogodi to sranje i vi ste gotovi, vaš je život završio. Nemate volje ponovo prolaziti kroz sve to, prolaziti kroz još gore zapravo. Ako se uspijete u takvim situacijama pokrenuti i pobijediti, vi postajete osoba koja može sama sebi odati priznanje i bez lažnih skromnosti govoriti kako ste naučili živjeti ovaj život, a ne preživljavati/životariti. To je kao vožnja biciklom, jednom kada naučimo više ne zaboravljamo.

Na početku sam se ispričavala zbog “sranja”, možda sam mogla naći neku bolju riječ , ili nisam…nebitno, meni odgovara, savršena je pa ću tako i u sam naslov zalijepiti to sranje pa nek se i ono malo srami, al ja ću ga dokrajčiti 🙂

Ako se nalazite u istoj, sličnoj, situaciji, nastavite me čitati, jer ću od danas bilježiti situacije u kojima ću možda imati slomove, ali ću sve jedno nastaviti, neću stati i pobjeda je jako blizu.

Možda ću početi i snimati situacije te ih analizirati kao takve kako bih vam bolje dočarala i ujedno pomogla kako biste se skupa sa mnom uhvatili posla. Moram malo razmisliti o opcijama 🙂

Jedan mali savjet za kraj; Nikada nemojte glumiti sreću ako niste dobro, recite slobodno kako se osjećate to je već dobar dio posla 🙂

Veliki sam veseljak, obožavam plesati, pjevat, uvijek dižem atmosferu…smijem se glasno i zarazno, ne mislim to izgubiti. Trenutno vani pada tuča, grmi i puše kao ludo, odo u oluju popraviti atmosferu 🙂 Ne znam kako ću otvoriti prozore po ovom ludom vremenu, a da mi se kosa ne smoči i ne razmaže eyeliner, ali već ću smisliti nešto, a možda bi baš bilo fora otvoriti prozore i namočiti kosu i sjedala u autu 😁

Tipkam opet uskoro, aaa moždaaaa se uskoro i gledamo!! 😍
Šaljem vam veeelike puse i puno pozitive…loves you all 😘 😘 😘 😘 😘 😘

4 misli o “Zgazite to sranje…

    1. Sunce dolazi samo onda kada mi progledamo! Nekada ono sije, ali naše s*anje nam ne dopušta osjetiti njegovu toplinu, trebamo znati “gaziti” ono što nam nije namijenjeno, jer svako je ovdje zaslužio uživati sreću…Ne gazimo druge za svoj mir, ali gazimo strahove…😉

      Sviđa mi se

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s