Bonus tema…

Večeras ću počastiti sebe, a i vas s jednim kratkim ali slatkim tekstom, nazovimo to; “Bonus tema”. Nemojte se previše navikavati, jer kao što se vidi iz prethodnih tema, slova ne manjka 😀

Prethodna tema bila je prilično opširna, u jednom djelu spominjem svoju knjigu i priznajem stvarnu zaradu te činjenicu kako mi zarada nije bila cilj, uopće. Ipak, danas sam uz pomoć svog predavača s učilišta(čitaj sve je on napravio i hvala mu) , “zalijepila” tu istu knjigu ovdje na svoju stranicu i još napisala tekst; “Kupite moju prvu knjigu…” 😀 Opet ću se opravdati i reći da stvarno lijepo izgleda stranica s tim dodatkom bočno :-), znači opet mi nije cilj zarada, a vi sad to shvatite kako želite 🙂

Koliko se često opravdavate i kome? Nekada sam imala veliki problem… tu potrebu da se baš svima opravdavam, iscrpljujuće i loše za živce u svakom slučaju. Danas je situacija ok, ali ne u potpunosti. Ostali su ti neki repovi, Bogu hvala suzila sam krug osoba kojima “trebam” polagati račune. Obično kažu da ljudi koji se puno opravdavaju, zapravo lažu, slažem se i ne slažem se. Već jako dobro raspoznajem ljude od onih koji to rade jer lažu čim zinu i onih koji imaju toliko malo samopouzdanja da jedva stoje na tlu. Na žalost prepoznajem ih isključivo zbog vlastitog iskustva.

Sigurno ste bili u xy situacija kada ste iskakali iz vlastite kože kako bi nekome dokazali da govorite istinu i što se više “trudite” to vas druga strana smatra manje ozbiljno. Ljutite se i najradije bi zadavili tu osobu, a jeste li se pitali da možda zadavite sebe, figurativno rečeno. Vi znate da ste u pravu, savjest vam je čista… pa onda u čemu je problem? Naravno isti leži isključivo u vašoj glavi. Loš odnos koji imate prema sebi uglavnom je sto puta gori od onoga koji mislite da imate s okolinom. Naravno nemojte se nikada izvlačiti i opravdavati kada ste u krivu, radije priznajte, a ako je priznanje i suviše opasno, bolje šutite. 

S godinama sam naučila priznati pogrešku, onako iskreno i ravno u “glavu”. Jako je  dobar osjećaj kada druga strana ostane bez teksta radi vašeg priznanja, odjednom više nema hrane. Također je osjećaj još i ljepši kada vidite u nečijim očima sreću i radost jer ste konačno priznali svoju grešku. Naravno i dalje je bezbroj situacija u kojima bih radije hodala po žeravici neko priznala da sam pogriješila 😀

Osjećaj koji oslobađa najviše; Zamislite da stojite ispred osobe za koju vi smatrate da je mentalno puno jača od vas, morate objasniti razlog nedovršenog posla(potpuno opravdan i realan razlog), a onda vaš razgovor ide isključivo u smjeru dokazivanja i opravdavanja, vi znate svoju istinu, ali jednostavno ne znate granicu i naravno ta “zla” osoba može samo zaključiti da ste nepouzdani, nesigurni i neozbiljni. Stvarno se pitam tko je tu kriv. Da, znam, o toj osobi svi pričaju kako ima dobar stav, uspješan posao, nema dlake na jeziku, a vi ste iz one pozitivne ekipe pa će vas Bog jednoga dana nagraditi :-/  Niste se pitali što bi se dogodilo da ste jednostavno promijenili strategiju; zauzeli stav, naravno ne ratnički, nego onaj da druga strana osjeti sigurnost u vašem glasu, rekli što imate, kratko i jasno te odmah ponudili rješenje za propust. Vjerujte, suvišnih pitanja, podbadanja i komplikacija kao takvih neće biti, a možda ćete u toj osobi koju ste do maloprije “mrzili” pronaći prijatelja, a ona kod vas kvalitete koje prije nisu dolazile do izražaja.

Sigurno ste primijetili kako neki ljudi kod šefova bolje prolaze(ne računam ulizice, diskriminaciju, rođake, mobing i slično…), a neki ne. Isti opis posla, ista plaća, trud podjednak, ali jednom nadređeni puno više vjeruje. U isto vrijeme on je nekom prihvatljiv(jer tko baš jako voli šefove), dok je nekome noćna mora. Formula je jasna; jedan radnik vjeruje u sebe, dok drugi ne.

Samopouzdanje donosi uspjeh. Na svijetu će uvijek biti manje ili više uspješnih ljudi, bezbroj je faktora, na neke na žalost ne možemo utjecati, kao što je mjesto rođenja; društveni status obitelji, boja kože, nacionalnost, spol…ali, to opet neke “s lošom srećom” nije spriječilo da u životu bolje prođu od onih koji su imali puno bolju podlogu za dobar start.

Nisam otkrila toplu vodu niti ovo pišem jer sam spoznala da je samopouzdanje bitno… pa to i mala djeca znaju. Upravo jer svi to znamo, riječ “samopouzdanje” je postala kao neka, usudila bih se napisati, poštapalica koja se ubacuje u gotovo svaku životnu priču; o karijeri, majčinstvu, školovanju, ljubavi, izgledu pa i zdravlju, samim time riječ je izgubila svoju moć, smisao. Zato želim da ju ponovo osvijestite, oživite i sprovedete ju u djelo. Za početak vježbajte na sitnicama i malo po malo svakim danom bit ćete sve jači za konkretne korake.

Sjetite se što sam napisala na samom početku vezano za “kraći” tekst, iskreno i nije baš nešto kratak. Priznajem da se nisam držala riječi, ali imam dovoljno samopouzdanja da objavim ovu bonus temu baš ovakvu kakva je. Ne zamjerite ako nije razrađena nego više općenita…hm…kao da sam ovom zadnjom rečenicom upala u zamku, počela sam se opravdavati, no možda je to samo jer ste mi važni ili zbog još uvijek nedovoljne osviještenosti na kojoj ću raditi baš kao i vi, zar ne? 🙂

Razmišljala sam napisati neki dobar razlog zašto ću ovo objaviti u dva ujutro, a ustajem u šest 😀 Nisam smislila ništa, niti želim, možete misliti da sam frik, ali budite zahvalni da je nekome ovoliko stalo do vašeg samopouzdanja… u ove sitne sate 🙂

Tipkam uskoro!

Samopouzdanje molim na listu prioriteta 🙂

Puseeee svimaaaa od Irine! 😘 

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s